Karajica, fra Stipo, rođen u Bašćini, župa Kotor Varoš, 7. travnja 1965., od roditelja Marka i Ljubice rođ. Mandić, preminuo 24. rujna 2023. u Zagrebu nakon kratke i teške bolesti. Osnovnu školu je završio u Kotor Varošu (1973.-1980.), Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1980.-1984.), novicijat također u Visokom (1984.-85.), a filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1985.-1991.).

Prve jednostavne zavjete dao je 4. srpnja 1985. god. na La Verni u Italiji. Red đakonata primio je 9. prosinca 1990. u Sokolinama. Za svećenika je zaređen 29. srpnja 1991. u Sarajevu. Bio je župni vikar u Bugojnu (1991.-1992.), zamjenik ravnatelja HKO “Kruh sv. Ante” u Splitu i Zagrebu (1992.-1994.); samostanski i župni vikar u Rami-Šćitu (1994.-1997.). Ravnatelj HKO “Kruh sv. Ante” u Sarajevu (1997.-2000.). Definitor, ekonom i gvardijan u samostanu Sv. Križa i Provincijalata u Sarajevu (2000.-2006.).

Kao ekonom Provincije vodio je povrat i obnovu oduzete imovine Franjevačkog sjemeništa i gimnazije u Visokom i Kovačićima. Ravnatelj Franjevačkog međunarodnog studentskog centra (FMSC) u Sarajevu (2006.-2009.). Pisao za crkvena i redovnička glasila i portale, a u suradnji s drugim autorima bio je inicijator pisanja knjige Hrvati u Kotor Varošu, kao i njezina objavljivanja povodom dvadesete obljetnice stradanja i progona Hrvata iz kotorvaroške doline (2012.).

Do rujna 2023. bio je na službi u župi B.D. Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici kao župni vikar, član samostanskog bratstva sv. Ilije u Zagrebu i voditelj KD “Kruh sv. Ante” u Hrvatskoj (2009.). U srpnju 2022. imenovali su ga za gvardijana Franjevačkog samostana svetog Ilije u Zagrebu. Preminuo je opremljen svetim sakramentima u nedjelju, 24. rujna 2023. u KB Dubrava u Zagrebu u 59. godini života, 38. godini redovništva i 32. godini svećeništva.

Provincija Bosna Srebrene zahvalna je Gospodinu jer nam je fra Stipu darovao za člana naše Zajednice. Darovima koju mu je Gospodin udijelio fra Stipo se na poseban način zalagao za siromašne i ugrožene, radeći neumorno do kraja svoga života u Kruhu sv. Ante, Humanitarno-karitativnoj organizaciji Bosne Srebrene. To je na poseban način bilo vidljivo u ratnom vihoru kada je zajedno sa svojim suradnicima organizirao nabavku i prijevoz humanitarne pomoći u ratom pogođena područja, posebno kao sudionik “Bijelog puta” za Novu Bilu, a zatim i poratnom vremenu gdje god je to bilo potrebno, a opet posebno oko izgradnje nekoliko kuća na području Petrinje i Siska nakon razornog potresa.

Fra Stipo je pisao za crkvena i redovnička glasila i portale, a u suradnji s drugim autorima bio je inicijator knjige “Hrvati u Kotor Varošu”, kao i njezina objavljivanja povodom dvadesete obljetnice stradanja i progona Hrvata iz kotorvaroške doline (2012.).

Fra Stipo je bio veoma angažiran i u svim segmentima djelovanja naše provincije, a napose kroz devet godina službe u Sarajevu u izgradnji i osmišljavanju samostana na Kovačićima, konvikta u Visokom te samostana i crkve u Sesvetskoj Sopnici (Zagreb). Jako je bio angažiran oko župnog pastorala počevši od Bugojna i Rame gdje je osnovao Framu kao i u Sopnici. Nesebično se darovao i ulagao silnu energiju trudeći se mladima pojasniti važnost usvajanja kršćanskih vrednota molitve, poštivanje Božjih zapovijedi i pomaganja bližnjemu u nevolji. Bio je i čovjek radosti i katkada je znao uzeti i gitaru i zasvirati koju pjesmu u krugu prijatelja i mladih. Trošeći tako svoj život za druge i njegov život se prerano ugasio od posljedica bolesti i nedavne operacije.

Neka mu milosrdni Gospodin udijeli nagradu za sve dobro koje je po njegovoj milosti učinio, ali i oprosti sve grijehe i propuste koje je učinio u svojoj ljudskoj slabosti.