Sveta Marija Anđeoska

Životopis svetog Franje (Vita secunda)

1. dio, Sveta Marija u Porcijunkuli

  • 12. poglavlje: Svečeva ljubav prema ovome mjestu, boravak braće ondje,
    ljubav blažene Djevice prema Franji

18. Sluga Božji Franjo, osoba skromna, ponizna srca, niska stasa, dok je još boravio u svijetu, za sebe i za svoje odabrao je komadić svijeta, jer nije drugačije mogao služiti Kristu, nego je morao imati nešto od svijeta. Spomenuto mjesto koje je imalo pripasti onima što su željeli da od svijeta nemaju ništa, nije bez božanskoga nadahnuće nazvano Porcijunkula.[1]

U tom je mjestu bila podignuta crkva djevičanske Majke, koja je zavrijedila po svojoj posebnoj poniznosti da nakon svoga Sina bude glavaricom sviju svetih. Tu je rođen Red male braće, tu je od mnogobrojna mnoštva “povrh čvrsta temelja podignuta veličanstvena građevina”.[2]

Svetac je ovo mjesto više volio nego ostala. Braći je naredio da ga s posebnim poštovanjem časte. Htio je da se ovo mjesto uvijek čuva u poniznosti i najvećem siromaštvu kao ogledalo redovništva. Pravo vlasništva je ostavio drugima, a sebi i svojima je samo zadržao pravo upotrebe.

19. Ondje se u svemu obdržavala najveća stega, kako u šutnji i postu, tako i u ostalim redovničkim uredbama. Nitko nije onamo imao pristupa, nego samo posebno određena braća. Ovi su bili odasvud sabrani i svetac je htio da zaista budu Bogu odani i u svakom pogledu savršeni.

Isto tako je svakoj svjetovnoj osobi bio zatvoren ulaz. Nije htio da braća, koja su ondje boravila u ograničenom broju, po općenju za svjetovnjacima udovoljavaju radoznalosti, da ih ne bi prekidanje kontemplacije po brbljavcima od nebeske stvari odvlačilo zemaljskima. Nije ondje bilo dopušteno govoriti beskorisne riječi, niti je bilo slobodno ponavljati što su drugi pripovijedali. A ako bi tko nešto takvo učinio, poučen kaznom, čuvao bi se ubuduće, da više nešto takvo ne učini.

Neprekidno, danju i noću su oni koji su boravili u tome mjestu, bili zauzeti božanskim pohvalama; oko sebe su širili divan miris pobožnosti, provodili su život anđeoski.

I s pravom. Prema izvještaju davnih žitelja običavao je tu crkvu zvati drugim imenom: SVETA MARIJA ANĐEOSKA.[3] Sretni je otac pripovijedao kako mu je Bog objavio da blažena Djevica između ostalih crkava, koje su njoj na čast sagrađene na svijetu, tu crkvu ljubi posebnom ljubavlju. Zato ju je svetac više ljubio nego ostale.

  • 13. poglavlje: Jedno viđenje

20. Vrijedno je spomena kako je neki Bogu odani brat prije svog obraćenja o ovoj crkvi imao viđenje. U viđenju je promatrao bezbrojne ljude, udarene sljepoćom, kako klečeći licem okrenutim prema nebu stoje oko ove crkve. Svi su ovi plačnim glasom, ruku uvis uzdignutih, vapili k Bogu i molili milosrđe i svjetlo. I gle, s neba se spustila silna svjetlost i sve je ove zahvatila; svaki je pojedini primio vid i svima je povraćeno zdravlje.

[1] Naziv Porcijunkula nastao je od lat. riječi: portio, odnosno od umanjene imenice iste riječi: portiuncula, a to znači: djelić, komadić.

[2] Porcijunkula je kolijevka Reda male braće. Tu je sv. Franjo upoznao svoje zvanje; tu su se oko njega sakupila prva subraća; otale su po dvojica poduzeli svoje prvo misijsko putovanje i tu su se ponovno sastali; odatle je Franjo sa svojih jedanaestoro braće pošao u Rim.

[3] S vremenom se ondje razvilo dosta veliko naselje koje se danas zove “Santa Maria degli Angeli”.