26. NEDJELJA  - C  2016.
Am 6,1a.4-7; Ps 146,6c-10; 1Tim 6,11-16; Lk 16,19-31

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.

Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’

Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’

Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«

Riječ Gospodnja

Za razmišljanje

Ova nedjelja donosi nam poznatu Isusovu priču o bogatašu i bolesnom siromahu Lazaru. Glavna poruka ove priče vodi nas do Božjeg suda i presude. Kroz svoju priču iz evanđelja Isus je prvo htio svratiti pozornost na nužnu promjenu bezosjećajnosti i nebrige bogataša prema siromasima. No, drugo što Isus zahtijeva nije samo pravedan život u zajednici nego: pravedan, ponizan i bogobojazan osobni život, svakog čovjeka. Jedno je povezano s drugim i ne može se odvojiti.

Ovaj dio Lukina evanđelja pokazuje nam ogromnu razliku između življenja dvojice ljudi na zemlji. Upada u oči da je bogataš bez imena. Siromah ima ime: Lazar. Ime ima značenje. On jest! U Bibliji je to znak dostojanstva, poziva, identiteta pred Bogom. Bogataš nema ime ne zbog toga što bi bogatstvo bilo loše, nego jer je svoju osobnost zamijenio posjedovanjem. On nije! On ima! Nepošteno bogatstvo prekriva ime, skriva čovjeka.

Bogataš je slijep kod očiju. Bogataš ne vidi i ne opaža svijet izvan svojeg bogatstva. Bogataš ne vidi nikoga izvan svoga dvora i svoga bogatstva. Ne vidi sirotog, bolesnog, gladnog Lazara ispred svojih vrata. Bogataš u svojoj zarobljenosti nema srca za čovjeka u nevolji. Evanđelje, naprotiv, polazi od pretpostavke da postoji i druga strana ljudskog postojanja, druga strana realnosti u koju se dolazi upravo smrću. Ova druga strana nakon smrti je odlučna za našu sudbinu, jer je nepromjenljiva, konačna i definitivna, što nikako ne možemo reći za ovu stranu.

Smrt, čini se, ne pravi razlike. Svi su ljudi smrtni. I svi umiru. Isus ovdje, upravo to univerzalno izjednačavanje svih u smrti, postavlja u pitanje. Jer na drugoj strani, nakon smrti, potpuno se promijenilo osobno stanje bogataša i siromaha. Njihovi međusobni odnosi su se potpuno okrenuli. Bogataš prvi puta priznaje da mu je potrebna pomoć i moli ju od siromaha. Bogataš je grešan i pati. On nije grešan što ima. On je grešan, jer ne treba nikoga. On ne gradi mostove do drugoga.

Bogataš je u paklu – sam. Vidi Lazara u Abrahamovu krilu – u zajedništvu. On vidi, ali još ne shvaća. Traži da mu Lazar služi, ali na ovoj strani služenja, prijelaza više nema. Sjetio se svoje braće i njima želi pomoći. I u svojoj molbi za kap vode i u molbi da Lazar ode njegovoj braći, bogataš ostaje ono što je oduvijek bio: zabrinut samo za sebe i svoje. U prispodobi o siromašnom, bolesnom, Lazaru i bogatašu Isus nam želi poručiti da na kraju bogatstvo ne daje nikakvu prednost, a da Bog uvijek prati i ljubi siromaha – ‘malenoga.’ Bogatstvo ne može ništa protiv bolesti i smrti i ne može ništa nakon smrt. Moć se bogatstva pokazuje nemoćnom.

Župni listić br. 476