25. NEDJELJA  - C 2016.
 Am 8,4-7; Ps 113,1-2.4-8; 1Tim 2,1-8; Lk 16,1-13

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima:

»Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’

Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’ I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto korâ pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’

I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.

I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.

Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?

Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

Riječ Gospodnja.

Za razmišljanje

U nedjeljnom evanđelju Isus na prvi pogled hvali prepredenog, lukavog i domišljatog upravitelja koji potkrada svoga gospodara. Upravitelj je uhvaćen i optužen da potkrada gospodara. Nakon što je gospodar od njega zatražio da položi račune i da odstupi, upravitelj, gospodarevo imanje rasiplje još više. On poziva gazdine dužnike i smanjuje im dug kako bi ih zadobio za prijatelje u svojoj nevolji. Stvara sebi prijatelje tuđim bogatstvom i osvećuje se gospodaru zbog gubitka upraviteljskog mjesta. Nas ljude u ovoj priči iznenađuje bogati gospodar i njegovo daljnje ponašanje. On pohvaljuje upraviteljevo “djelo”. Ponaša se kao da mu nije stalo do svog imanja.

Pitanje je: tko je gospodar u priči? Ovako se ne ponaša nijedan zemaljski bogataš. Bogati gospodar u našem Evanđelju je, dakle, Otac nebeski, upravitelj je svaki čovjek, a dužnici su svi oni s kojima upravitelj ima neke odnose. Isus sigurno ne hvali upraviteljevo djelo, nego način djelovanja.

Domišljati upravitelj predstavlja “sinove ovoga svijeta”. A mi smo (trebamo biti) “sinovi svjetlosti”. Isus neće da nas, po svojoj domišljatosti, u zlu preteknu “sinovi ovoga svijeta”.
Radi se, dakle, o planiranju budućnosti kod Boga – u Kraljevstvu Božjem. I odlučnost za Kraljevstvo Božje isto tako zahtijeva: volju, trud, vrijeme, plan, energiju i – sve čovjekove moći. A znamo da o našem sadašnjem životu ovisi kako će nam izgledati život vječni. Isus nas suočava s pitanjem: koliko mi činimo za svoju vječnu budućnost? Malo je vremena da izborimo svoje spasenje. Svaki je trenutak presudan, svako je doba kobno. Možemo zakasniti, promašiti pravi trenutak. To je opća poruka ove nedjelje.

Župni listić br. 475