27. nedjelja kroz godinu C

27. NEDJELJA - C 2016.
Hab 1,2-3;2,2-4; Ps 95,1-2.6-9; 2Tim 1,6-8.13-14; Lk 17,5-10

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«

»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ’Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ’Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«

Riječ Gospodnja.

Za razmišljanje

U evanđelju ove nedjelje apostoli mole Isusa obraćajući mu se s “Gospodine” da im umnoži vjeru. Oni već vjeruju u Isusa kao Gospodina i kraljevstvo Božje koje on uprisutnjuje svojim mesijanskim djelovanjem. Kako je Isus pred Jeruzalemom, gdje ga čeka nasilna smrt, njihova vjera više nije dovoljna. Sami je ne mogu uvećati osobnim zalaganjem. Isus ne ispunjava izravno molbu niti poučava što jest prava vjera. Hiperbolom o presađivanju duda u more pomoću vjere on poučava što vjera može, makar bila i početnička, malena.

Vjera je osobni oslonac na Boga i djelovanje u konkretnom svijetu u svjetlu takvog oslonca. Tko je vjerom oslonjen na Boga kao svoju životnu stijenu, sposoban je vjernički djelovati u svijetu, kako god taj svijet izgledao nepromjenjiv i dalek od Boga.  Na to upućuje i parabola o slugama koji rade bez očekivanja posebne nagrade. Tko se prijateljski oslanja na Boga, sretan je što smije Bogu služiti, bez računice o nagradi, priznanjima i pohvalama.

Nije nemoguće

Dva mala prijatelja klizala su se po zaleđenom jezeru. Bio je oblačan i hladan dan. Dječaci su bez straha uživali u klizanju. Led se iznenada prolomio i jedan od njih propade u vodu.

Voda nije bila duboka, ali se led počeo stezati. Drugi dječak je otrčao na obalu, dohvatio kamen i pojurio do unesrećenog. Svom snagom razbijao je led i uhvativši prijatelja za ruku, izvukao ga iz vode. Kad su stigli spasioci i shvatili što se dogodilo, začuđeno su pitali:

“Kako ti je to uspjelo?” “Kako si mogao tim malim kamenom i slabim rukama razbiti tako debeo led?”

U tom trenutku se oglasio neki starac: “Ja znam kako je uspio!”

“Kako?” – upitali su ga vatrogasci.

Starac je odgovorio: “Nije bilo nikoga da mu kaže kako je to nemoguće.”

>>> Župni listić br. 477

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s