30. NEDJELJA - C 2016. Sir 35,12-14.16-18; Ps 34,2-3.17-19.23; 2Tim 4,6-8.16-18; Lk 18,9-14
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu:
»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ’Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ’Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
Riječ Gospodnja.
Za razmišljanje
Prispodoba o farizeju i cariniku, priča je o oholosti i poniznosti. Dva su tipa vjernika prikazana u ovoj prispodobi – potpuno različita. Farizej je primjer ohologa, a carinik poniznoga čovjeka. Ta dva vjernika ulaze u hram da se pomole Bogu.
Farizej je čovjek koji pripada elitnom krugu židovskih vjernika. Oni budno paze na propise i odredbe Mojsijeva zakona i obdržavaju ih vjerno i točno. Farizej je uspravan, samouvjeren i na prvom mjestu u Hramu i pred Bogom, u molitvi, pun je sebe. Svoj odnos prema Bogu pretvara u ogledanje svojih zasluga i vrlina. Zadovoljan je svojim životom, osjeća se ispravnim pred Bogom. Uspoređuje se s drugima i smatra se boljim od drugih, od ovoga carinika. U molitvi Bogu nabraja svoje zasluge – dvaput u tjednu posti i od svega što ima daje desetinu – više nego što je bilo propisano. Živi pošteno, ne čini nepravdu, ni preljubništvo. Ovome se nema što zamjeriti, ali u pogledu njegovih osjećaja i razmišljanja, u pogledu osnovnog stava pred Bogom, on čini pogreške.
Farizej ne zahvaljuje Bogu, nego sebi samome. Ne hvali veličinu Božju, nego svoje vrline. Hvali se svojim djelima. Pravednost
Drugi tip carinik, nije praktičan vjernik. On je na rubu vjerskog života i prema tome i na rubu društva Isusova vremena. On surađuje s poganima, vara na carini, potkrada ljude, ne ide u hram, ne moli se redovito. Carinik ne daje desetinu, ne posti. Za ono vrijeme i za farizeja on je zaista bezvjernik. To bi bio i za nas danas. Farizeji su takve ljude isključivali iz zajednice vjernika i iz nacionalnog zajedništva.
Međutim, Isus ima neka druga mjerila – carinik je pred Bogom istinit. On zna da je jedino Bog pravedan, svet i milosrdan. Svaki je čovjek pred Bogom slab, grešan. Carinik to duboko osjeća i svjestan je svoje slabosti, svojih grijeha. Zato se ne izjednačuje s Bogom niti se hvali svojim uspjesima. Pred Bogom osjeća silnu potrebu da moli za oproštenje ismilovanje.
Čovjek ne može pred Boga stupiti iz svoje pravednosti, kako je mislio farizej, ali može od Boga dobiti opravdanje, kako ga je dobio carinik.
Da Isus dođe danas…
Bi li se presvukao prije nego Ga pustiš unutra?
Ili bi sakrio neke časopise i postavio Sveto pismo na njihovo mjesto?
Bi li sklonio svoju svjetovnu glazbu, a izvadio crkvenu pjesmaricu?
Bi li mu mogao dopustiti da uđe odmah ili bi ga zavlačio naokolo?
Razmišljam… kada bi Spasitelj bio s tobom dan-dva, bi li nastavio raditi stvari koje redovito radiš?
Bi li nastavio govoriti ono što uvijek govoriš?
Bi li se tvoj život nastavio kao što živiš svih drugih dana?
Bi li poveo Isusa sa sobom svugdje gdje ideš?
Ili bi možda promijenio svoje namjere tih dana?
Bi li ti bilo drago upoznati ga s tvojim najdražim prijateljima?
Ili bi se ponadao da oni neće navraćati dok On ne završi posjet?
Bi li ti bilo drago da On ostane s tobom za stalno?
Ili bi odahnuo kada konačno ode?
Bilo bi zanimljivo znati što bi stvarno radio da Isus kao osoba dođe biti neko vrijeme s tobom.
nepoznati autor
Župa B.D. Marije Anđeoske 