Blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje jedan je od najstarijih katoličkih blagdana. Prema događajima opisanim u evanđelju po Mateju, tri su kralja ili mudraca “s istoka”, prateći betlehemsku zvijezdu repaticu, došli u Jeruzalem pokloniti se novorođenom Isusu.

Mage s Istoka, o kojima govori sv. Matej, ne spominjući im ni imena ni broja, kasnija je predaja pretvorila u kraljeve davši im i imena: Gašpar, Melkior i Baltazar. Pritom su mu darovali tri simbolična dara – tamjan kao Bogu, zlato kao kralju na nebu i plemenitu mast (smirnu) kao čovjeku. Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja i na taj način naznačuju da je on Spasitelj za sve ljude.

Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, a odande su kasnije odnesene u Milano i napokon u Köln u najljepšu njemačku katedralu, gdje su i danas. Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije. Blagdanom Tri kralja zaključuje se središnji skup božićnih običaja. Blagoslivljaju se kuće i voda. No božićno vrijeme ne završava tada, već na Krštenje Gospodinovo, prvu nadolazeću nedjelju.

Blagoslov obitelji počinje drugi dan iza Božića, a završava najkasnije 6. siječnja. Kršćansko značenje blagoslova domova temelji se na božićnoj istini da se je Bog udomio na zemlji. Svećenik započinje blagoslovnu molitvu zazivom: “Mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj!”. Blagoslov kuća stoga želi naglasiti da su naše kuće i stanovi obitavališta Božja i zazivlju da se Bog ne iseli iz naših domova. Stoga valja blagosloviti čovjeka, obitelj, da bi on sam, njegova obitelj i njegov svijet – bili dom Božji.

Božićni krug običaja završava na Svijećnicu i blagoslovom grla na dan Svetog Blaža. Bez obzira na mnoštvo različitih običaja, s pravom se može reći da je Božić čisti obiteljski blagdan. U duhovnom svijetu Božić je mjera vrijednosti, mira, sloge, poštovanja doma, moralnih normi i obilja.

Prilikom blagoslova ranije su svećenici na nadvratnike kredom upisivali slova G+M+B, što su inicijali trojice kraljeva. Izvorno, ovi su se inicijali zapisivali na latinskom, pa je umjesto “G” stajalo “C” (Casparus), tako da su inicijali kraljeva ujedno označavali i akronim za Christus mansionem benedicat (u prijevodu: Krist prebivalište blagoslivlja).

Bogojavljenje je u neku ruku drugi Božić. Razlika je u tome što Božić naglašuje poniznost i skrivenost otajstva rođenja Gospodnjega, dok Bogojavljenje želi biti razglašenje po cijelom svijetu toga Božanskog otajstva od strane Triju Kraljeva koji su došli sa istoka da vide Sina Božjega i da mu se poklone. Stoga možemo reći da Bogojavljenje raširuje i produbljuje teološki smisao Božića: ono malo Dijete Marije iz Nazareta kojem se pastiri i Kraljevi klanjaju priznajući ga kao Sina Božjega jest očekivani Spasitelj ne samo Izraela već svih naroda.

O ovome sveopćem spasenju svih ljudi govori nam već prorok Izaija u današnjem prvom čitanju kad nam opisuje sjaj novoga Jeruzalema koji kao svjetionik u noći privlači k sebi ne samo Židove, već sve narode. U Isusu ljudi koji su bili podijeljeni, sjedinjuju se u jedno. Pozivajući Kraljeve s istoka Krist počinje sjedinjavati sve ljude u jedan Božji narod. Taj novi narod Božji jest Crkva, zajednica vjernika, koja kroz stoljeća svjedoči i ostvaruje sveopći poziv svih ljudi na spasenje u Isusu Kristu.

Krist je došao objaviti Božju ljubav svim ljudima. Duh Božji prosvjetljuje nam um i srce te pomaže nam da sve dublje poniremo u tu Isusovu poruku i da je oživotvorimo.

izvor: Župa Ivanja Reka