Sjeti se, prahu, da si čovjek!

“Sjeti se, prahu, da si čovjek!” Ta formula zvučni neobično u prvi mah dok je slušamo, ali ona u sebi sadrži duboku istinu koja se kao crvena nit provlači cijelom Biblijom, počevši od povijesti stvaranja do u Novi zavjet. “Sjeti se prahu, da si čovjek!”.

Ili drugim riječima: Sjeti se ti krhko biće, da si slika Božja; da ti, premda uzet od zemlje, u sebi nosiš božanski dah; da si ti puno više nego prah, koji ostaje od tebe.

Sjeti se, ti prolazno biće, da možeš vjerovati, nadati se i ljubiti; da možeš biti bližnji za druge – svojom spremnošću pomaganja, svojom dobrotom i svojom ljubaznošću.

“Sjeti se prahu, da si čovjek!” Tek kad nam ta spoznaja uđe pod kožu, može nas izvrtanje te rečenice pogoditi i prodrmati:

“Sjeti se čovječe, da si prah!” Ili, drugim riječima: “Sjeti se čovječe, da je ograničeno vrijeme, u kojem možeš ispuniti svoju životnu zadaću; da sada moraš otkriti, za što te Bog osobno zove”.

Sjeti se čovječe, da danas možeš započeti s obraćenjem, s povratkom; da je sada vrijeme i čas, da radiš oko dobra i da svome životu dadeš dubinu.

Sjeti se čovječe, da ti ne možeš sve pred sobom pomicati, odgađati, da je danas prvi dan ostatka tvoga života.

“Sjeti se, čovječe, da si prah!” Dopustimo da nam se to kaže, kad na Pepelnicu ili Čistu srijedu primamo na čelo znak križa od pepela, ili dok nam se pepelom posipa glava u znaku križa.

Dopustimo da nam se to kaže na početku korizmenog vremena jer s time sada želimo početi, u životnoj dobi koja nam stoji na raspolaganju, da ozbiljno prihvatimo božanski poziv.

Jedna poznata hasidska mudrost daje nam naslutiti, kako je važno i sadržajno, imati na dohvatu obadvije formule na našem životnom putovanju: “Dvije istine čuvaj u svojoj torbi i izvadi u stanovito vrijeme samo onu koja ti je upravo potrebna. Jedna bi bila: Svijet je stvoren iz ljubavi radi mene. A druga bi bila: Ja nisam ništa nego prah i pepeo.”

Puno puta moramo izvući iz torbe rečenicu “Svijet je stvoren iz ljubavi radi mene”. Ako smo poniženi, prezreni ili oboreni, tada smijemo kazati: “Ti si važan pred Bogom; ti imaš vrijednost; ti si original; ti smiješ biti kakav jesi, i ti imaš pravo živjeti”.

Na Pepelnicu uzmimo drugu rečenicu iz naše torbe: “Ja nisam ništa nego prah i pepeo”. Promatramo sebe, kako se brzo raspada i prolazi slava i čast: zapalili smo palmine grane kao simbol moći, kraljevskog dostojanstva, i jadan ostatak, hrpica pepela leži pred nama. Kada s tim pepelom pospemo glavu ili pravimo znak križa na čelu, tada će nas to podsjetiti na kratkovječnost veličine i uspjeha. To će nas opomenuti pred našom ohološću i staviti nam pred oči našu prolaznost. Postavit će nam se pitanje koje će nas pratiti kroz naredne tjedne: što ostaje ako se sve raspadne? Što je vrijedno, što ima trajnost za koju se isplati živjeti?

fra Jozo Župić

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s