U subotu, 6. travnja u Župi B.D. Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici održana je korizmena duhovna obnova i priprava za preduskrsnu ispovijed za vjeroučenike osnovne škole, na kojoj je sudjelovalo oko 200 polaznika.

Duhovnu obnovu predvodio je fra Stipo Karajica, samostansko-župni vikar i njihov vjeroučitelj, uz pomoć ovogodišnjih kandidata i kandidatica za sakrament krizme.

Tema duhovne obnove bila je “Život i duhovnost građeni na evanđelju”, a uvod u razmišljanje i ispit savjesti temeljio se na biblijskom tekstu o uskrisenju Lazara (Iv 11,1-27).

Fra Stipo je istaknuo kako je Božja riječ uvijek iznova aktualna i doista živa te sposobna osnažiti nas uvijek novom porukom za život:

“Isus je imao prijatelja i znao je kako suosjećati s njima, njihova žalost bila je ujedno i njegova. Plačući na Lazarovu grobu, Isus sam očituje ljudske osjećaje i spreman je sve učiniti da ublaži patnje svojih bližnjih. Tako želi biti blizak čovjeku, oživjeti ga svojom ljubavlju, blizinom, na kraju i žrtvom na križu”.

Na blizak način je fra Stipo djeci govorio o potrebi suvremenog čovjeka, kršćanina, posebno obitelji iz kojih i sami dolazimo da Boga iznova vrati u središte pozornosti, kao što je to oduvijek činio njihov zajednički uzor Isus Krist u svom javnom djelovanju i propovijedanju.

“Svatko se u životu barem jednom našao u trenutku kad mu je bilo dosta života i borbe. To je najčešće krik i vapaj čovjeka u teškim životnim trenucima. U opasnosti je pustiti ravnodušnosti da prevlada, ne želeći imati nadzor nad svojim životom i srljajući u nezainteresiranost. Isusov je poziv uvijek, posebno u korizmi, napustiti i izaći iz svojih grobova i svih modernih otočića kojima smo okruženi”, istaknuo je fra Stipo.

Sigurno smo blizu takvih opasnosti ako još pri tome mislimo da su nam vjera i molitva bespotrebni i trajno neuslišani. Treba najprije duboko uroniti u iskustvo Isusa, u vjeru koja ne sazrijeva bez dubljeg traženja istine i života. U bolesti i smrti smo u opasnosti da utonemo u san gdje smrt ima glavnu riječ. Tu se dobro sjetimo Isusovih riječi: “Ja sam uskrsnuće i život: tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će” (Iv 11,25).

Bog nam dolazi ususret i traži da i mi dolazimo njemu jer želi biti s nama i u trenucima naših samoća, napuštenosti, i žalosti, kad se zbog grijeha osjećamo na dnu i ne vidimo izlaz. Zato ne treba jadikovati nad momentima bolesti, krize i suza jer upravo je to blagoslovljena prilika da izađemo iz sebe i potražimo ponajprije Boga, a i svoje bližnje.

Duhovnu obnovu fra Stipo je zaključio riječima:

“Svi smo pozvani kao Isusovi prijatelji biti svjedoci njegove radosti kako bi po našem životu ljudi vidjeli kako ipak živimo druge vrijednosti. Isus, naš prijatelj, nikoga nikad ne napušta, ni u bilo kojem grobu.”

Nakon ovog kratkog čitanja i tumačenja izvatka iz Ivanova evanđelja uslijedio je ispit savjesti i priprava za subotnji preduskrsni sakrament pomirenja ili ispovijedi od 9:30.

Polaznici duhovne obnove bili su zadovoljni priređenim programom, izrazivši pritom želju da se nešto slično održi više puta godišnje. Na kraju su na platou samostansko-župne crkve napravili zajedničku fotografiju, uspomenu svih sudionika obnove i njihovih župnih i školskih vjeroučitelja.

V. Matanović