Proslava župnog patrona svetog Josipa u Ličkom Osiku

U subotu 19. ožujka župa svetog Josipa u Ličkom Osiku svečano je proslavila župnog patrona sv. Josipa, a tamo je bio i naš župni vikar fra Stipo Karajica.

Svete mise su slavljene u 11 i 17 sati. Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11 sati predvodio je fra Stipo Karajica u suslavlju župnika preč. Luke Blaževića, kancelara biskupije preč. Mišela Grgurića, vlč. Zlatka Sušića, vlč. Anđelka Kačunka te vlč. Petra Šporčića. Svetu misu u 17 sati predvodio je generalni vikar biskupije mons. Marinko Miličević.

Fra Stipo je u svojoj propovijedi približio svetog Josipa. Josip je bio običan čovjek, simpatičan lik. Njegova nam je vjera važna. Njemu nije bilo teško poslušati Boga. Njegovo poštenje, ljudskost, svetost, vjera u Boga te poniznost najvažnije su njegove vrline.

Cijeloga života može se promatrati kao onaj koji je skrbio o Svetoj Obitelji. Ako treba promatrati kao tesara, brinuo se za svoju obitelj da im omogući egzistenciju. Što nam poručuje? U svojoj skromnosti bio je do krajnosti samozatajan i ponizan. U svojoj ljubavi skrbio je za svoju obitelj. Moramo si posvijestiti kako je on svijetli primjer pravog čovjeka kojemu se možemo uteći u svim nevoljama.

Život svetog Josipa

Sveti Josip zaručnik je Blažene Djevice Marije i Isusov zemaljski otac i hranitelj. Riječ “Josip” hebrejskog je podrijetla i znači “neka Bog pridoda”. Te je riječi zapisane u Starom zavjetu, izgovorila Rahela, žena praoca Jakova, rodivši dijete nakon duge neplodnosti, sina koji je kasnije postao poznat kao Josip Egipatski. Prema Evanđeljima, bio je iz Davidove kraljevske dinastije, te je po njemu i Isus postao Davidov potomak. Često se postavlja pitanje je li Josipovo očinstvo samo “takozvano” ili je stvarno.

Papa Ivan XXIII. u buli “Redemptoris custos” govori o pravom i stvarnom Josipovom očinstvu, ali to očinstvo ne izvodi po biološkom začeću nego po prihvaćanju. U evanđeljima je Isus četiri puta nazvan Sinom Josipovim – Josip je bio zakonski Isusov Otac. Josip je dakle Otac i po mišljenju svojih suvremenika, ali on je i u evanđeljima Otac po Duhu Svetom, to jest po pozivu Božjem da bude otac Isusu. Evanđelja opisuju svetog Josipa riječju “tekton” što u prijevodu znači tesar, drvodjelja; dok se na grčkom jeziku ta riječ prevodi kao umjetnik u radu s drvom.

Sveti Matej kaže za njega da je bio pravednik, što znači krepostan i svet muž. Živio je skromno u gradiću Nazaretu u pokrajini Galileji na sjeveru Palestine i svojim radom je uzdržavao Svetu Obitelj.

Svetog Josipa nazivaju i šutljivim svecem, jer evanđelja ne prenose niti jednu jedinu riječ koju je on izgovorio. Ali to ne umanjuje njegovu ulogu koju mu je Bog povjerio u djelu spašavanja čovjeka i u odgoju Njegovog Sina. Stoga se za svetog Josipa može reći da je upoznao vrijednost šutnje i da nije bio čovjek velikih riječi, nego čovjek djela i rada. Upravo zato Crkva slavi svetog Josipa Radnika, 1. svibnja.

Takav Josip uzor je i poticaj svim ljudima i danas da i sami nauče cijeniti šutnju i da ne budu tek ljudi govora, jeftinih riječi, nego ljudi djela i rada.

Sveti Josip primjer je povjerenja u Boga i predanog vršenja Božje volje. Bog, preko anđela, priopćava Josipu svoju volju i Josip tada spremno mijenja svoje vlastite ljudske planove o sebi, o Mariji i Isusu i njihovom zajedničkom životu, te ne oklijevajući usklađuje svoje želje i zamisli s voljom Božjom. No on to ne čini iz neke ropske poslušnosti prema Bogu nego zato jer ima povjerenja u Boga, jer je svjestan da Bog zna što je za njih i za sve najbolje.

Papa Pio IX. proglasio je svetog Josipa, 1870. godine, zaštitnikom sveopće Crkve, te neslužbenim zaštitnikom od sumnje i oklijevanja, kao i zaštitnikom u borbi protiv komunizma te zagovornikom za sretnu smrt. Prema katoličkoj predaji, smatra se da je sveti Josip umro u rukama Isusa i Marije, te se zbog toga smatra uzorom pobožnog vjernika koji prima milost u trenutku smrti, te zagovornikom obitelji, očeva, trudnica, bolesnih i umirućih, putnika , doseljenika, obrtnika, inženjera i općenito radnika.

Svetog Josipa štovali su mnogi sveci kao što su sveta Terezija Avilska, sveti Franjo Saleški, sveti Bernard iz Clairvauxa, sveti Toma Akvinski, papa Siksto IV, sveti Ignacije Lojolski, sveti Vinko Paulski i mnogi drugi sveci. Svetom Josipu posvećen je i mjesec ožujak, a kao njegov dan posvećena mu je srijeda.

Sveti Josip proglašen je zaštitnikom mnogih suvremenih država poput Kanade, Meksika, J. Koreje, Perua, Kine, Vijetnama, Austrije, Belgije, a među njima i Hrvatske. Također, mnogi gradovi, crkve, škole, sveučilišta, bolnice i druge institucije u svijetu nose ime svetog Josipa i proglasili su ga svojim zaštitnikom. Najveća crkva posvećena svetom Josipu je Svetište svetog Josipa u Montrealu, u Kanadi.

Godine 1650. osnovan je red “Sestre svetog Josipa” koji danas širom svijeta obuhvaća 14.000 sljedbenica. Pod zagovorom i zaštitom svetog Josipa, a u želji da rade sa siromašnima, 1871. godine osnovan je red “Oci i braća svetog Josipa”. Hrvatski Sabor proglasio je svetog Josipa zaštitnikom Hrvatske domovine 1687. godine.

Sveti Josipe, moli za nas!

Župa Sv. Josip – Lički Osik

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s