20. NEDJELJA – C 2016.
Jr 38, 4-6.8-10; Ps 40,2-4.18; Heb 12,1-4; Lk 12, 49-53

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!” “Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdjelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.”

Riječ Gospodnja

Za razmišljanje

Što nam dakle želi kazati današnje Evanđelje? Pozvani smo za jedan jasan stav vjere, na odluku srca za Boga. Vječna neodlučnost nije moguća, da će “mlakost” i neodlučnost, koja je već sasvim izgubila interes za Božju istinu, biti u Svetom pismu izričito prepoznata kao loša zabluda: “Znam tvoja djela: nisi ni studen, ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.” (Otk 3,15-16)

Budimo osvjedočeni, da mnogi ljudi očekuju od nas jasnu riječ i stvarnu orijentaciju u vjeri! Dajmo im svjedočanstvo naše vijerničke pripadnosti katoličkoj Crkvi i ne dopustimo da se kod prigodnog suprotstavljanja ili otvorenog neprijateljstva zbunimo u onome što smo spoznali kao riječ i pouku Božju i da moramo zastupati to po našoj kršćanskoj oblikovanoj savjesti. Svijet treba naše ispovijedanje, samo tada smo sol zemlje i kvasac koji sve prožima i na taj način s Božjom milošću puno toga dobra pokreće.

Oče, spasite mi dušu!

“Vidio sam majku kako moli krunicu za mene!” Jedne večeri oko ponoći na vratima župnog stana zvonilo je zvonce. Svećenik se nakon napornoga dana spremao na zasluženi počinak. Otvorio je prozor i upitao: Tko zvoni i što želi? Čovjek srednjih godina vikao je: “Oče, spasite mi dušu!” Svećenik mu je otvorio vrata i razgovarao s njim. Čovjek se sav tresao i izgledao je kao prosjak.

Rekao je svećeniku: “Imajte malo vremena i poslušajte me: Ja nisam prije bio ovakav. Bio sam nekada mladić vrlo pobožan i vjeran. To zahvaljujem svojoj majci koja me tako odgajala. Uvijek me je zaklinjala da ostanem dobar. Ja sam joj to više puta obećao, ali nisam održao svoje obećanje. Počeo sam piti, pa sam izgubio posao. Postao sam lijenčina i lopov. Evo, prije nekoliko minuta sačekao sam iza jedne zgrade radnika koji se vraćao s posla. Znam da je primio plaću. Napao sam ga i uzeo mu lisnicu s novcem i u isto vrijeme i krunicu. Kad sam vidio u svojoj ruci krunicu, prestrašio sam se. Vratio sam čovjeku njegov novac, a zamolio ga da mi ostavi krunicu. Siromašni radnik bio je duboko iznenađen. Ja sam se malo udaljio od njega, sjeo pod jedan zidić i gledao ovu krunicu.

Onda se nešto čudesno dogodilo. Imao sam viđenje: Vidio sam svoju majku kako moli krunicu. Čuo sam i njezine riječi: ‘Sine moj, ja uvijek molim za tebe krunicu: obrati se!’ Evo, to je razlog zašto sam odmah došao k vama. Pomozite mi, spasite moju dušu! Mama mi je rekla da se mogu odmah ispovjediti!” Za nekoliko minuta svećenik ga je ispovjedio. Od toga trenutka on je počeo živjeti novim životom. Krunica je moćno i čudesno sredstvo. Mnogima je povratila život i izmolila spasenje.

Župni listić br. 470