U petak, 2. kolovoza, na svetkovinu Svete Marije Anđeoske, u kršćansko-franjevačkoj povijesti poznatijoj kao Porcijunkula, u našoj samostansko-župnoj crkvi okupio se velik broj vjernika, hodočasnika i štovatelja blažene Djevice Marije od Anđela, kao i prijatelja pristiglih iz okolnih zagrebačkih župa.
Proslavi ovogodišnje Gospine i župne svetkovine, ujedno patrona župe, prethodila je trodnevna duhovna obnova obitelji i tema oprosta zaključno s misnim slavljima koje je prvi i treći dan predslavio župnik fra Zdravko Dadić, a propovijedao trajni đakon Božidar Hadaš.
Drugi dan i duhovnu obnovu za mlade i molitvu za duhovna zvanja predslavio je vlč. Šimo Marinović, ovogodišnji mladomisnik iz naše župe. Štovatelji Gospe i brojni hodočasnici tih su se večeri okupljali na pokorničko bogoslužje, krunicu i prigodna duhovna razmatranja marijanskih pobožnosti, koje su zajednički pripremili i predvodili članovi župnog OFS-a i Frame, kao obavljanje zavjeta i mise s prigodnim nagovorima.
Na sam blagdan Gospe od Anđela prijepodnevnu misu predvodio je samostansko-župni vikar u Sesvetskoj Sopnici fra Stipo Karajica. Središnje svečano euharistijsko slavlje u 19 sati predslavio je preč. Mario Migles, župnik župe Svih Svetih u Sesvetama i dekan Sesvetsko-vugrovečki, a suslavili su naš gvardijan i župnik fra Zdravko Dadić, prof. dr. sc. fra Božo Lujić, profesor u mirovini i propovjednik, župnik u Soblincu vlč. Ivan Lastovčić, župnik u Vugrovcu vlč. Filip Lucić, župnik župe Svete Barbare u Vrapču vlč. Luka Slijepčević, fra Niko Stjepanović, svećenik Bosne Srebrene na njemačkoj župi u Ortenburgu, sopnički mladomisnik vlč. Šime Marinović, trajni đakon Božidar Hadaš, drugi svećenici iz susjednih župa te brojni članovi OFS-a, Frame i osobe obučene u narodne nošnje svojih zavičaja.
Misi i proslavi nebeske zaštitnice sopničke župe nazočio je i Stipe Zeba, izaslanik gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića, Dražen Markota, potpredsjednik Vijeća gradske četvrti Sesvete, te nekoliko predstavnika zavičajnih udruga iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, vodstvo i članovi Mjesnog odbora Sesvetska Sopnica i Stari Retkovec.
Misno slavlje je skladnim sviranjem i pjevanjem marijanskih pučkih pjesama uzveličao mješoviti župni zbor pod ravnanjem glazbenice i voditeljice zbora Petre Rehak . U nadahnutoj homiliji je propovjednik i dekan preč. Migles govorio o značenju ove svetkovine kroz povijest, kao i svih drugih svetkovina vezanih uz Mariju Majku Božju, zatim je govorio o značenju oprosta, posebno o značenju Porcijunkulskog oprosta, kako za ondašnje prilike, tako posebno za suvremene vjernike i štovatelje Majke Božje.
Posebnost blagdana Gospe od Anđela, 2. kolovoza, kada se franjevci spominju obraćenja svetog Franje koje se dogodilo godine 1208. u Porcijunkuli, malenoj crkvi Gospe od Anđela u Asizu, koja je postala kolijevkom franjevačkog reda, postao je važnim trenutkom pomirbe za vjernike da poput Franje mogu doživjeti Gospodinovo milosrđe.
U toj crkvici 1216. godine, u žaru svoje molitve, hoteći sve ljude “poslati u nebo”, potpomognut molitvama presvete Djevice, od Gospodina Isusa sveti je Franjo izmolio glasoviti Porcijunkulski oprost koji mu je doskora u Perugiji potvrdio novoizabrani papa Honorije III. Blagdan Gospe od Anđela tako je dan potpunog oprosta, tzv. Porcijunkulskog oprosta. Oprost je prvotno bio vezan uz pohod Porcijunkuli, ali kasnije se proširio na sve franjevačke i župne crkve. Na ovaj dan u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti Porcijunkulski ili potpuni oprost od vremenitih kazni koje su posljedica čovjekova grijeha.
Oprost vjernici mogu dobiti od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza do ponoći uz propisane uvjete: pohoditi crkvu, pristupiti sakramentu Svete ispovijedi i pričesti, te izmoliti Očenaš, Zdravomariju, Slava Ocu, Vjerovanje i moliti na nakanu Svetoga Oca. Oprost se može dobiti jedanput i može se namijeniti za sebe samoga ili za pokojnika.
Na kraju misnog slavlja je sopnički župnik, gvardijan i definitor Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić izrekao riječi dobrodošlice, blagdansko-imendanske čestitke vjernicima župe i zahvale okupljenim vjernicima, hodočasnicima, dobročiniteljima, volonterima, prijateljima župe, posebno predslavitelju euharistijskog slavlja preč. Mariu Miglesu, subraći svećenicima i vjernicima te pozvao okupljene nakon misnog slavlja i blagoslova na nastavak druženja i slavlja ovogodišnje župne svetkovine uz pripremljenu gozbu kršćanskih agapa ljubavi i zajedništva pod šator u dvorištu samostansko-župne crkve, a svećenike i druge uzvanike u samostansku blagovaonicu na večeru.
S. Karajica
Župa B.D. Marije Anđeoske 
blagoslov Koji su uvjeti ispravne molitve?
Isus nas uči da Boga zovemo Abba, Oče. U hebrejskom jeziku to znači familijarno tata, tatica. Isus se obraćao Ocu kao sin. Po cijeli je dan Isus boravio s ljudima, propovijedao, molio za njih a navečer se povlačio u osamu i evanđelisti nam svjedoče da je satima molio. Isus je u molitvi razgovarao sa svojim Ocem.
Uvjet za pravu molitvu jest da izgradimo odnos s Bogom, da nam on ne bude stranac, da se ne dovikujemo s njime kao da je na kraju svijeta. Kao da smo mi radiopostaja koja šalje poruke na nebesa, pa se pitamo je li nas uopće čuo. Sveto pismo kaže da je Bog svima stvorio uši da svi čuju pa i najmanji šapat. Jednako tako svaku našu izgovorenu riječ Bog čuje.
Koje su pretpostavke molitve?
Molitva pretpostavlja poznavanje Boga te prisan odnos s njim. Ponajprije treba shvatiti da je on Bog koji nas beskrajno ljubi i koji nas želi usrećiti. Psalmist kaže: Otvori svoja usta da ih napunim! (Ps 81,11). Bog nas želi ispuniti svakim blagoslovom i zemaljskim i nebeskim. Biti s Bogom, biti s Kristom, s Duhom Svetim, znači uživati njihovu blizinu, prisutnost, ljubav i onu neiskazanu milinu koju daje Bog onima koji ga ljube i koji imaju čisto srce. Dakle, pretpostavka je da imamo čisto srce. Kada nam je srce čisto, Boga vidimo, jer je Isus rekao: Blago čistima srcem: oni će Boga gledati (Mt 5, 8). U molitvi je važno imati ispravnu sliku o Bogu da je On nježni Otac koji nas drži u naručju a ne kao neki okrutni sudac. Reci mi kakvu imaš sliku o Bogu, i reći ću ti kako moliš.
Molitva mijenja mene
Mnogi kršćani smatraju da se kršćanski život sastoji u tome da mijenjamo druge. Tako na primjer žena moli da muž prestane biti alkoholičar, očekuje Božji zahvat. Naposljetku kaže: ja sam molila godinama i ništa, kao da Bog ne čuje moje molitve. Onda dolazi sumnja u Božje postojanje. To je pokazatelj da treba zauzeti drukčiji stav prema molitvi. Molitva se prije svega odnosi na mene. Ona mene mijenja. Kada se ja promijenim, Bog će promijeniti ljude oko mene i dati ono što je najbolje za nas i naše situacije. Kada se mi izgradimo u molitvi, snažno molimo, spašavamo i sebe i svoju obitelj, svoj narod. Molitva treba biti najljepši trenutak dana.
Moliti i ljubiti, kaže sveti Ivan Vianej, blaženstvo je čovjekovo na zemlji. Molitva ne smije biti neko moranje, nego najljepši susret s Gospodinom, s beskrajnom ljepotom, milinom, ljubavlju. Moliti znači biti s Isusom. To znači ne činiti napore ili nešto na silu, nego mirno sjediti otvorenih dlanova i srca otvorenog, te osluškivati. Predajući sebe i život svoj Gospodinu, biti svjestan da je Isus s nama. To je kao sjediti na suncu i primati toplinu. Tako od Isusa primamo ozdravljenje. Molitvom se prima više nego što svijet sanja.
Molitva je dakle susret sa Svemogućim, koji je beskrajna slava i ljepota. Trčati na molitvu, iskoristiti svaki trenutak dana i noći da bismo čitali Sveto pismo, da bismo išli na svete sakramente, znači živjeti molitvu. I kad postanemo narod molitve, ljudi molitve, vidjet ćemo kako nam zle sile ne mogu ništa jer je s nama i u nama Onaj koji je jači. Onaj koji je pobijedio svijet, Isus Krist koji nas spašava.
Farizej i carinik u molitvi (primjer iskrene i pomirne molitve, te kajanja)
Isus u evanđelju govori o dvojici ljudi koji ulaze u hram na brdu na bogomolju. Jedan je bio farizej. Pripadao je onim ljudima koji su bili neprijatelji Isusa Krista, jer je Isus razotkrivao njihovu oholost i dvoličnost, nije ih štedio. Carinici su pak bili najomraženiji u narodu. Farizej je došao u hram i otišao ravno do oltara. Stajao je uspravno do Gospodina, uzdigao svoje ruke prema nebu, pogledao prema Gospodinu i započeo sebe hvaliti: “Gospodine, ti znaš koliko molim, koliko postim, kako sam dobar i bolji od svih, bolji od onog carinika kojega sam vidio na ulazu”. Možda bi išao tako daleko da bi rekao: “Bolji sam i od tebe, Gospodine”. A što je farizej time govorio Gospodinu? Iščitavamo njegov govor koji kaže: Ja sam savršen. Nisi mi potreban. Isus je rekao da je taj čovjek otišao kući, a da mu nije bilo oprošteno. Nije bio izliječen. Što je carinik učinio? Ostao je izvan hrama, kleknuo je i gledao u tlo, udarao se u prsa i rekao: Smiluj se meni grešniku! Moj je život u kaosu, u neredu. Sav je moj život zbrka. Isus je pohvalio iskrenu molitvu carinika i rekao da mu je oprošteno. Carinik je otišao kući opravdan tj. ozdravljen. Molitva je to srca, a ne forme. Osnovni stav da bismo ispravno molili jest iskrenost, poniznost i hrabrost da dođemo do Gospodina. Primjer imamo i u rasipnom sinu koji se vratio k ocu svome.
Molitva je borba: protiv koga?
-Protiv idolatrije
-Protiv mentaliteta ovoga svijeta
-Protiv racionalizma i ravnodušnosti
-Protiv vlastitih neuspjeha i slabosti
-Protiv vlastitih grijeha
-Protiv duhovne tromosti, oholosti i praznovjerja
Molitva – Euharistija
Ljudi me često pitaju što je najbolje moliti? Najveća je molitva Euharistija. Svatko od nas treba pronaći vremena provoditi vrijeme s Bogom, i to pred Euharistijskim Isusom. Dvoje ljudi koji se uzajamno vole, žele biti zajedno. Tako je i s Isusom. Ako volimo Isusa, naći ćemo vremena biti s njim. Isus želi biti s nama i on treba biti naša prva ljubav. Što više vremena budemo provodili s Isusom, Bogom koji nas ljubi, ta će ljubav sve više rasti i onda ćemo sve više biti nalik Njemu.
Duh Sveti i molitva
Sveti Pavao kaže da je bez Duha Svetoga nemoguće reći: “Isus Krist je Gospodin”. Nevjernici ne mogu reći “Isus Krist je Gospodin” jer nemaju u sebi Duha Svetoga. Uvjet da budemo dobri molitelji jest da budemo prijatelji s Duhom Svetim. On u nama moli Abba – Oče. U poslanici Rimljanima sv. Pavao piše da je ljubav Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetome koji nam je dan (Rim 5,5). A darovan nam je da bismo molili. Primjer je molitva ozdravljenja u kojoj nam Bog daje zdravlje.
Postoje mnogi svjedoci koji govore o svojim ozdravljenjima, a nalazimo ih na karizmatskim susretima. Na molitvi koju vodim ozdravilo je mnogo ljudi. Zasada imamo 54 štake koje više nemaju prvotnu funkciju. Jednako tako mnogi su po molitvi oslobođeni od raznih ovisnosti. Bitno je naglasiti da Bog uslišava onu molitvu koja je dobra za nas. Mi smo sredstvo u Božjim rukama i sva su uslišanja plod naše vjere i Božje ljubavi koja je bezgranična. Neka nam duša, naš život, bude uvijek okrenut Gospodinu koji je sve u svemu! Gospodine, omekšaj tvrda srca da započnu novi život po molitvi!
Sviđa mi seSviđa mi se